
ISTORIJA µ BIBLIOTEKA µ LINKOVI µ SUBVERZIJA
Prol?
“Prol” je skraćeno od
“proleter”: antički naziv za ljude koji nisu imali na
raspolaganju ništa osim svog potomstva, koga je upotrebio Karl Marks u
devetnaestom vijeku za novi naziv moderne radničke klase. Skraćenicu
“prol” je prvi put upotrebio Džordž Orvel u svojoj distopiji “1984”. PROL je prvi website
na srpskom/hrvatskom jeziku posvećen istoriji, teoriji i praksi
radničkog pokreta kojeg brani sa pozicije “ultra-ljevice”.
Ultra-ljevica?
“Ultra-ljevica” (ultra-left,
ultra-gauche) je moderni naziv za revolucionarno krilo u okviru radničkog pokreta,
koje je izraslo na više osnova. Prvi put izraz “ultra-ljevičari” je
upotrebio Lenjin kada je uvredljivo oslovljavao revolucionare (prvenstveno u
Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji) koji su odbili da prihvate
politiku i model boljševizma. U krugovima ovih revolucionara formirala se
struja koja je izgrađena na tri osnovne premise: prvenstveno na iskustvima
revolucionarne borbe radničke klase počev od februarske revolucije
1917, zatim na suprotstavljenosti ideologiji i praksi boljševizma, i na osnovi
kritike “ortodoksnog marksizma”. Kako se klasna borba tokom dvadesetog vijeka
odvijala, tako se razvijala i ultra-ljevica, nekada uzimajući naziv
“lijevi komunizam”. Naravno, o lijevom komunizmu ne treba suditi na osnovu
njegove veličine, nego na osnovu njegovog pridruživanja revolucionarnoj
aktvinosti radnika i studenata, gdje god ona izbijala, jer ultra-ljevica se ne
smatra pokretom odvojenim i izdignutim od radničke klase... Naprotiv.
Vjerujemo da su ljudi koji se nalaze sa ove strane proizvodnog procesa više nego sposobni osloboditi se na načine koje oni
sami izaberu. Svoju teoriju ultra-ljevica prvenstveno crpi iz autonomne
revolucionarne prakse radničke klase, koja je, na osnovu širokog
direktno-demoktratskog organizovanja u revolucionarne radničke savjete,
ustajala u borbu protiv, kako kapitalističkog “Zapada” (kao '19. u
Njemačkoj, '36. u Španiji, ili '68. u Francuskoj), tako i takozvanog
“socijalističkog” (u stvari državno-kapitalističkog) SSSR-a i
njegovih satelita (kao '53. u Istočnoj Njemačkoj, '56. u
Mađarskoj ili '80. u Poljskoj). Ultra-ljevičari, između ostalog,
ne formiraju političke partije i sindikate, jer podržavaju autonomnu
aktivnost radnika i studenata prema iskustvu revolucionarnih savjeta,
imajući za cilj uništenje specijalizovane politike i uspostavljanje
direktne-demokratije. Oni, isto tako, odbijaju sudjelovati u sindikalnom radu,
jer sindikate smatraju hijerarhijskim mjestima za pregovaranje oko cijene
najamnog rada. Takođe, ultra-ljevica nosi sličnosti sa anarhizmom,
ali se ne identifikuje sa njim, zbog određenih razlika. U svakom
slučaju, PROL podržava sve struje koje su slične ili pripadaju
modernoj “ultra-ljevici”.
Cilj PROL-a
Osnovna funkcija PROL-a je da
izraste u portal za stvaranje kolektiva sa ultra-lijevim stanovištima u zemlji
u kojoj inače ne postoji tradicija lijevog komunizma. PROL će
poslužiti kao mjesto za kontakt među ljudima, prvenstveno studentima i
radnicima, zainteresovanim za samoorganizovanje, direktnu akciju, borbu, i
igraće ulogu biblioteke tekstova relevantnih za razumjevanje istorije,
teorije i prakse revolucionarnog radničkog i studentskog pokreta, i to,
posebno, sa stanovišta autora i grupa koje mi smatramo relevantnim. Ako imate
prijedloge kako da poboljšamo rad PROL-a: javite nam se. Ako imate pitanja i
zainteresovani ste za istoriju radničkog pokreta, mi smo na raspolaganju.
Najvažnije, ako se smatrate “ultra-ljevičarom”, “lijevim komunistom”,
“liberterskim marksistom”, i slično, javite se.
Izuzetno je važno da se međusobno povežemo i postanemo pioniri
ultra-ljevice u Bosni i šire, i započnemo revolucionarni projekat razvoja
revolucionarne teorije i prakse u zemlji koja tako nešto do sada, na žalost,
nije imala.
____________________________________________________________________